Ugroženi jezici Istre i Kvarnera: pregled i naši ciljevi

Autorica: doc. dr. sc. Zvjezdana Vrzić

Objavljeno 6. lipnja 2014.


Povijest Istre i Kvarnera obilježena je migracijama i miješanjem stanovništva. Kao posljedica toga, višejezičnost je već odavno svojstvena ovoj regiji i njezinome raznolikom stanovništvu. Uz hrvatski jezik i njegove čakavske dijalekte te talijanski jezik i njegove istro-venetske dijalekte, neki mnogo manje poznati jezici već su stoljećima dio regionalnoga lingvističkog krajobraza. Među njima su i dva ugrožena, jedinstvena romanska jezika, koji se govore na Istarskome poluotoku: istrorumunjski, na sjeveroistoku Poluotoka, i istriotski, duž jugozapadne obale Istre.

Istrorumunjski ili, kako ga nazivaju njegovi govornici, vlaški ili žejanski visoko je ugrožen istočnoromanski jezik. Govori se na dvjema različitim lokacijama na Istarskome poluotoku – u Šušnjevici i četiri obližnja sela na Čepićkome polju u podnožju Učke, te u izoliranome selu Žejane, smještenome u brdovitome sjevernom dijelu Istre blizu hrvatske granice sa Slovenijom. Dvije varijante jezika, vlaški i žejanski, međusobno su razumljive, no razlike među njima značajne su za njihove govornike, koji su uglavnom živjeli odvojenim životima tijekom svoje petstogodišnje povijesti u ovome kraju.

Od 406 stanovnika sela u kojima se govori vlaški/žejanski, prema nedavnoj procjeni, tek manjina, oko 120 stanovnika, tečno i aktivno govori ovaj jezik. Velika je većina starija od 50 godina. Među populacijom mlađom od 25 godina gotovo da nema tečnih i aktivnih govornika toga jezika, pa ih stoga gotovo ni nema među predškolskom i školskom djecom. Dok govornici stariji od 50 godina u pravilu podjednako tečno govore vlaški/žejanski i hrvatski, govornicima mlađima od 50 godina dominantan je jezik hrvatski, a vlaški/žejanski naučili su kao drugi jezik i govore ga samo u nekim situacijama. Ostali govornici vlaškoga/žejanskoga žive u urbanim središtima ovoga kraja i izvan Hrvatske. Sveukupno oko 1000 ljudi na svijetu govori taj jezik.

Vlaški/žejanski jezik bio je glavno sredstvo komunikacije u obiteljima i selima do vremena nakon Drugog svjetskog rata. Nakon toga došlo je do masovnoga iseljavanja, a tradicionalni poljoprivredni način života postupno je izgubio na vrijednosti i napušten je. Ta dva čimbenika, zajedno s nekim drugim društveno-povijesnim kretanjima, dovela su do toga da zajednice u kojima se vlaški/žejanski govori više nisu bile izolirane i samodostatne pa je došlo do postupne zamjene vlaškoga/žejanskoga jezika hrvatskim u obiteljskoj i seoskoj komunikaciji.

Govornici su danas sve više svjesni činjenice da se njihov jezik gubi. Dvije lokalne udruge, Udruga Spod Učke u Šušnjevici i Udruga Žejane u Žejanama, u suradnji s Udrugom Tragovi zajednički provode aktivnosti čiji je cilj očuvanje jezika pod vodstvom lingvistice i članice ogranka Bilingualism Matters@Rijeka Zvjezdane Vrzić u sklopu projekta „Očuvanje vlaškog i žejanskog jezika". Lokalne folklorne udruge Žejanski zvončari i Žejanski kntaduri rade na očuvanju jezika u uporabi kroz glazbu.

Istriotski je drugi ugroženi romanski jezik na Istarskome poluotoku. To je autohtoni italski zapadnoromanski jezik koji se govori u jugozapadnim istarskim mjestima – Rovinju/Rovigno, Balama/Valle, Vodnjanu/Dignano, Galižani/Gallesano i Šišanu/Sissano. U prošlosti se ovaj jezik koristio na većem području južne Istre, uključujući donedavno i Fažanu/Fasana. Kao što je slučaj i s vlaškim/žejanskim, nazivi govornika za ovaj jezik razlikuju se od naziva uvriježenih u lingvističkoj literaturi i izvode se iz naziva gradova u kojima se jezik govori, npr. ruvigniʃ (rovinjski dijalekt) ili valiʃ (balski dijalekt).

Jezik je visoko ugrožen i govore ga uglavnom sredovječni i stariji ljudi talijanske nacionalnosti. Prema nedavnoj gruboj procjeni, u Istri ima oko 1000 govornika istriotskog. Međutim, samo ga manjina starijih govornika tečno i aktivno govori, pri čemu Bale/Valle predstavljaju iznimku. Svi su govornici dvojezični, trojezični ili čak četverojezični. Uz istriotski i istro-venetski, koji je izvorni i upotrebni jezik većine Talijana u Istri i na Kvarneru, većina govornika govori i standardni talijanski te hrvatski jezik.

Zajednice govornika istriotskoga jezika trude se očuvati svoj jezik u uporabi. Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća u tim se zajednicama razvilo bogato književno stvaralaštvo, a objavljeni su i vrijedni rječnici. Održavaju se i književna događanja i natjecanja, poput festivala poezije, proze i prevođenja Favelà u Vodnjanu/Dignano. Od 2013. godine članovi zajednica sudjeluju u ljetnoj radionici jezičnoga dokumentiranja u sklopu projekta „Dokumentiranje i revitalizacija šest istriotskih idioma" (Documentazione e rivitalizzazione dei sei idiomi istrioti) koji vodi Zvjezdana Vrzić.

Naš je cilj stručnim savjetima i različitim aktivnostima pružiti dodatnu podršku zajednicama kojima prijeti gubitak uporabe njihovog jezika te na taj način doprinijeti očuvanju tih jezika i širenju svijesti o njihovu statusu i važnosti u našemu kraju, našoj zemlji i svijetu.

 

Bilingualism Matters osnovala je prof. dr. sc. Antonella Sorace na Sveučilištu u Edinburghu.

 

Bilingualism Matters@Rijeka osnovan je u sklopu projekta „Advancing the European Multilingual Experience (AThEME)”.

 

Projekt je financiran sredstvima Europske unije u okviru Sedmoga okvirnog programa za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti na temelju ugovora br. 613465.