Stjecanje interkulturalne kompetencije kroz igru

Autorica: izv. prof. dr. sc. Aneta Stojić

Objavljeno 19. srpnja 2017.

 

Interkulturalno učenje kroz igru jedan je od najučinkovitijih načina stjecanja interkulturalne kompetencije. Igra predstavlja simulaciju moguće stvarnosti, koja zapravo nema stvarne posljedice za sudionike igre, već pridonosi njihovome osvješćivanju ponašanja u određenim situacijama interkulturalne interakcije. Igra omogućuje da se sudionici nađu u novim situacijama i ulogama, i to ne samo umom već cijelim bićem. U nastavku se daje primjer igre koja ima za cilj bolje razumijevanje vlastite i strane kulture i koja je prikladna kao uvod u interkulturalno učenje.

Rituali upoznavanja

Situacija: Zamislite da ste upravo sletjeli u stranu zemlju. Nalazite se u velikoj međunarodnoj zračnoj luci i trebate naći svojega domaćina. Oko Vas su ljudi iz različitih zemalja i kultura. Od voditelja igre dobili ste informaciju o nacionalnoj pripadnosti Vašega domaćina. Pokušajte ga naći a da pritom ne koristite riječi.

Upute: Sudionici igre podijeljeni su u dvije skupine: gosti i domaćini. Svatko je dobio karticu s uputom – gost o nacionalnoj pripadnosti domaćina, a domaćin o običaju prilikom upoznavanja:

Eskim – lagano udaranje šakom u (vlastitu) glavu i rame

stanovnik Nove Gvineje – šutnja

Dan (pripadnik etničke populacije) na Novoj Gvineji – duži zagrljaj i suze radosnice

stanovnik Loanga (grada na Laosou) – pljeskanje rukama

Nijemac – rukovanje

Indijac – blagi naklon uz sklapanje dlanova ispred prsa

Južnoamerikanac – prislanjanje glave na desno rame sugovornika uz lagano tapšanje leđa (tri puta)

Mongol – međusobno mirisanje obraza uz dodir nosova

Nakon što pročitaju tekst, sudionici se međusobno predstavljaju i pozdravljaju na način koji je naveden na kartici. Nakon igre slijedi rasprava u kojoj sudionici dijele svoje osjećaje vezane uz igru upoznavanja, odnosne razne rituale s kojima su se kroz igru susreli, kako bi osvijestili percepciju svojega vlastitog kulturnog i nacionalnog identiteta u odnosu na drugu, nepoznatu kulturu. Pritom voditelj igre ima ulogu moderatora, koji vodi računa o tome da se sudionici tijekom igre osjećaju slobodno i spontano bez ikakvih ograničenja i pritisaka.

Za više informacija:

Losche, H. (2003). Interkulturelle Kommunikation: Sammlung praktischer Spiele und Übungen. Augsburg: Ziel.

 

Pitanja vezana uz odgoj i obrazovanje za interkulturalnu komunikaciju

Autorica: izv. prof. dr. sc. Aneta Stojić

Objavljeno 16. rujna 2015.

 

Kako bi uspješna interkulturalna komunikacija bila dio našega svakodnevnog života, potrebno je odgojiti i obrazovati sudionike interkulturalnoga susreta, odnosno pripremiti ih za međusobnu interakciju. Kako bismo to ostvarili, potrebno je najprije osposobiti one koji rade u području odgoja i obrazovanja. Interkulturalno bi kompetentan učitelj trebao dobro poznavati svoju i druge kulture, poštovati kulturnu različitost, razumjeti i prihvaćati učenike koji pripadaju drugim kulturama, uspostaviti interaktivan odnos s drugačijima od sebe, trajno nadograđivati saznanja o sebi kako na individualnoj razini tako i na razini skupine čijim je dijelom, biti otvoreniji, fleksibilniji i kritičniji, shvaćati posljedice diskriminacije kulturno drugačijih te formirati i iznositi mišljenje oslobođeno stereotipa i predrasuda.

Kod učenika treba razvijati interkulturalno fleksibilni identitet. Osoba koja je razvila takav identitet ne poistovjećuje se isključivo sa svojom društvenom skupinom nego i s ostalim društvenim skupinama u čijemu okruženju živi, te kroz to razvija mogućnost razumijevanja shvaćanja drugih i identificiranja s tim shvaćanjima. Takva osoba mijenja viđenje i shvaćanje svijeta oko sebe i ima sposobnost prilagođavanja, te je spremnija za učenje različitih kulturnih modela. Interkulturalna se kompetencija može smatrati ne samo dodatnom kvalifikacijom već nužnim preduvjetom za svakodnevni dijalog.

Ciljevi su interkulturalnoga odgoja i obrazovanja: (a) osvijestiti različitost, (b) osvijestiti vlastite stavove, (c) identificirati sličnosti i (d) pronaći zajedničku osnovu.

Mogući se model interkulturalnoga odgoja i obrazovanja sastoji od tri stupnja. Prvi stupanj podrazumijeva razvijanje svijesti o vlastitome identitetu, razvijanje samopoštovanja te uočavanje razlika između vlastite i druge kulture. Na drugome se stupnju razvija razumijevanje (empatija) i znatiželja za nepoznato, mijenja perspektiva i prihvaćaju različitosti. Na trećemu stupnju dolazi do sporazumijevanja (djelovanja), pronalaženja načina za mirni suživot, iskazivanja solidarnosti te pokazivanja volje za sporazumijevanjem.

U skladu s UNESCO-ovim uputama, programi koji ohrabruju dijalog između učenika različitih kultura, vjerovanja i religija te odgoj i obrazovanje mogu dati važan i značajan doprinos održivim i tolerantnim društvima.

Više u:

Mrnjaus, K., Rončević, N., & Ivošević, L. (2013). (Inter)kulturalna dimenzija u odgoju i obrazovanju. Rijeka: Filozofski fakultet u Rijeci.

 

Interkulturalna kompetencija

Autorica: izv. prof. dr. sc. Aneta Stojić

Objavljeno 6. lipnja 2014.

 

Jezik i kultura neraskidivo su povezani. Razlike u kulturama očituju se, na primjer, u pravilima koja se odnose na ophođenje prilikom upoznavanja, raspravljanje o određenim temama ili tjelesnu udaljenost sugovornika. Takva pravila pripadnik određene kulture usvaja nesvjesno tijekom odrastanja.

Odrastanje uz dva jezika podrazumijeva i izloženost dvjema kulturama. To dovodi do bikulturalnosti, tj. do pripadnosti dvjema kulturama. Bikulturalnost obuhvaća kompetenciju koja se u znanstvenoj literaturi naziva interkulturalnom kompetencijom. Takva se kompetencija odnosi na shvaćanje onog drugog, pa su stajališta svojstvena jednoj kulturi shvaćena kao samo jedna perspektiva između mnogih drugih. To se odražava i na ponašanje u vidu tolerancije prema drugom. Različitosti među kulturama shvaćene su kao „normalnost", a ne nešto što bi se ocjenjivalo prema vlastitim mjerilima kao dobro ili loše. Razvijena je i svijest o potrebi za suživotom različitih kultura. Posljedica je toga da prihvaćamo i one kulture koje ne možemo u potpunosti razumjeti jer smo shvatili i prihvatili granice svojih vlastitih tumačenja i procesa razumijevanja. Interkulturalna je kompetencija, dakle, sposobnost prihvaćanja drugoga u njegovoj različitosti ili sposobnost snalaženja u različitim svjetovima, koja je osobito izražena kod bikulturalnih, dvojezičnih osoba.

Osim kroz dvojezično odrastanje interkulturalna se kompetencija može stjecati i kroz učenje drugog ili stranog jezika. Naime, učenjem drugog ili stranog jezika ne obogaćujemo samo svoj jezični repertoar, već upoznajemo i novu kulturu. Time proširujemo svoje poglede na svijet jer postajemo svjesni toga da postoje i drugačiji načini života i shvaćanja svijeta. To nipošto ne znači da se time odričemo vlastitog identiteta – naprotiv, vlastiti se identitet time proširuje i obogaćuje. Upoznavanje kulture koja je povezana s jezikom koji usvajamo pomaže nam da izbjegnemo moguće nesporazume koji proizlaze iz nepoznavanja kulturno uvjetovanih pravila ponašanja i uporabe jezika.

U proces podučavanja drugog ili stranog jezika stoga treba uključiti usmjereni interkulturalni odgoj i obrazovanje. U širem smislu, ciljevi su takvog odgoja i obrazovanja razvijanje tolerancije, empatije i kooperativnosti, koje podupiru otvorenost za postojanje drugih kultura i jezika. U užemu smislu, takav odgoj i obrazovanje omogućavaju proširenu sposobnost percipiranja stranoga, ophođenje sa stranim, prepoznavanje stranoga u sebi te sposobnost rješavanja mogućih nesporazuma ili čak konflikata. Te se vještine mogu steći već u najranijoj dobi kad odnos prema stranoj kulturi igra iznimno važnu ulogu. Naime, već u predškolskoj dobi, a posebice u osnovnoj školi, djeca razvijaju predodžbe o drugim kulturama. U toj se dobi preporuča uporaba priča i slika te medija poput fotografije, filma i kazališta, što je prikladno za raspravljanje o predrasudama na indirektan način. To će omogućiti i emocionalno uključivanje djece jer zamišljeni svjetovi dozvoljavaju određenu distancu i pružaju veći prostor za individualno tumačenje, projekcije i reakcije. Takav je pristup u nas još uvijek u razvoju pa je jedan od naših glavnih ciljeva osvijestiti sve one koje sudjeluju u odgoju i obrazovanju djece da je razvijena interkulturalna kompetencija bitan i nužan preduvjet za uspješnu komunikaciju između pripadnika različitih kultura.

 

Bilingualism Matters osnovala je prof. dr. sc. Antonella Sorace na Sveučilištu u Edinburghu.

 

Bilingualism Matters@Rijeka osnovan je u sklopu projekta „Advancing the European Multilingual Experience (AThEME)”.

 

Projekt je financiran sredstvima Europske unije u okviru Sedmoga okvirnog programa za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti na temelju ugovora br. 613465.